Svrha značajnog udela nezakonitih radnji je sticanje novca za osobu ili grupu koja vrši ta dela. Pranje novca je proces obrade nezakonito stečenih sredstava kako bi se prikrio njihov ilegalni izvor. Ova procedura je ključna jer omogućava kriminalcu da uživa u stečenoj dobiti bez ugrožavanja izvora iz kojeg potiče.
Ilegalna prodaja oružja, krijumčarenje i operacije organizovanog kriminala, poput trgovine drogom i lanaca prostitucije, mogu generisati ogromne sume novca. Zloupotreba položaja, trgovanje povlašćenim informacijama (insider trading), podmićivanje i prevare u oblasti kompjuterskog kriminala takođe mogu rezultirati velikim profitima, stvarajući podsticaj da se nezakonito stečena zarada „legitimizuje“ kroz pranje novca.
Kada ilegalna operacija generiše značajnu zaradu, pojedinac ili grupa moraju pronaći način da kontrolišu taj novac, a da pritom ne skreću pažnju na osnovnu delatnost ili umešane osobe. Kriminalci to čine skrivanjem izvora, promenom oblika imovine ili premeštanjem novca na lokacije gde je manja verovatnoća da će privući pažnju.
Kao odgovor na sve veću zabrinutost zbog pranja novca, samit G-7 u Parizu 1989. godine osnovao je Radnu grupu za finansijsku akciju protiv pranja novca (FATF) kako bi razvila koordinisan međunarodni odgovor. Jedan od početnih ciljeva FATF-a bio je kreiranje 40 preporuka koje definišu korake koje nacionalne vlade treba da preduzmu kako bi usvojile uspešne programe za borbu protiv pranja novca.
U početnoj fazi pranja novca – fazi plasmana (placement) – perač novca ubacuje svoje nezakonito bogatstvo u finansijski sistem. Ovo se može postići deljenjem velikih količina gotovine na manje iznose koji se zatim direktno polažu na bankovni račun, ili kupovinom niza monetarnih instrumenata (čekova, uputnica itd.) koji se kasnije unovčavaju i prebacuju na račune na drugim lokacijama.
Druga faza – raslojavanje (layering) – nastupa kada novac već uđe u finansijski sistem. Tokom ove faze, perač novca konvertuje ili premešta sredstva kako bi ih odvojio od izvora. Novac se može usmeravati kroz kupovinu i prodaju finansijskih instrumenata, ili perač može jednostavno prenositi novac kroz niz računa u različitim bankama širom sveta. Ovakva upotreba široko rasprostranjenih računa za pranje novca posebno je česta u državama koje odbijaju da sarađuju u istragama o pranju novca. U drugim slučajevima, perač novca može prikriti transfere kao plaćanja za robu ili usluge, dajući im privid legitimnosti.
Nakon uspešne obrade nezakonito stečenog prihoda kroz prve dve faze, perač novca prelazi na treću fazu – integraciju (integration), u kojoj se novac ponovo uvodi u legalnu ekonomiju. Perač novca može odlučiti da ga uloži u nekretnine, luksuznu robu ili poslovne poduhvate.
```